JEDNOM
Jednom kad budemo ljudi stari
I prevalimo ovaj golemi brijeg
Kad izlape sve ove životne čari
A s glava se ne bude topio snijeg
Jednom kad pređemo pute
Kojima još nismo ni pošli
Postanemo mudri statisti što ćute
Koji su na obalu modre rijeke došli
Jednom kad budemo gledali druge
Kako čine naše davne greške
Pa postanu vjerne, života sluge
Al i mi smo do pameti došli pješke
Jednom kad muhtadž postanemo
I ovoj kahvi što se puši
U postelji kakvoj sami ostanemo
I jedni druge tražili po duši
Jednom, a jednom je blizu
Jer brzo će proletjeti ovi dani
Ostat će samo sjećanja u nizu
Na našu mladost, so nam na rani
Jednom kad nas ne bude više
I ostanu samo isanjani snovi
Ne mora niko o nama da piše
Samo nek nas bar iverje spomene u dovi
Husein Salkić
Nema komentara:
Objavi komentar